Sreća je da je Rusija ustala na svoje noge nakog Borisa Jeljcina. Rusija je uvijek bila na strani pravde i najgore od svega je to što mnogi ljudi zaboravljaju da svi mi Srbi i ostali Evropljani dugujemo Ruskoj vojsci za njenu veličanstvenu ulogu u Drugom svjetskom ratu. Sjetimo se da je 27 milona Rusa izgubilo život u ratu i sva zasluge za pobjedu nad Hitlerom pripadaju Crvenoj armiji. Dok je Rusija jaka postojaćemo i mi ma kako se ona odnosila prema nama jer čitava zapadna civilizacija čeka kao čopor hijena da zaskoči Lava i da preuzme sibirske resurse a u tom slučaju bi mi bili pregaženi bez obzira na tzv. evropske vrijednosti, građanske slobode i ljudska prava.

Autoru zameram što u ovom tekstu potpuno legitimiše silu u međunarodnim odnosima, i što bi po njegovoj logici Srbija, da bi opstala u stvari trebala da bude vazalna država Rusije, a ne Zapada. Vazal je vazal, kako god se zvao gospodar. Razumljiva je frustracija zbog sudbine Srba iz Hrvatske i BiH i Kosova, ali ipak mislim da se do sada više puta pokazalo da, kada sila zameni pravo u međunarodnim odnosima, to uvek išlo na štetu Srbije. Bez obzira što se međunarodno pravo često pokazuje kao teško licemerje, mislim da ga ne treba negirati, jer je ono i stvoreno zbog malih država, kao kakva-takva zaštita. Dok ga neka sila ne sruši - ali opet male države mogu da se pozivaju na međunarodno pravo pa da u povoljnom trenutku ostvare zaštitu svojih interesa. Ali bolje i tad nego nikad.

A sada nakon kritike na tekst evo i kritike na post čitatelja "Planeta" (utorak, 23 jun 2009 22:08) koji kritizira tekst Vladislava Sotirovića. Velite vi "međunarodno pravo"? Jadna Srbija pored onih koji misle da ih papir može zaštititi. Papir NIKAD nije štitio nikoga! NIKAD! Samo toljaga može pružiti zaštitu, što veća to bolja! I prošlost a bogami i sadašnjost to potvrđuje. Osjetili ste i vi Srbi to a osjetili su i mnogi drugi narodi prije i poslije vas. A čak i kad nemate toljagu a imate nekakav papir ("međunarodno pravo") taj vas papir štiti samo tako dugo dok postoje nekakav garant tog papira, dakle nekakva ravnoteža sila, nekakav balans najvećih, koji jedne druge drže na nišanu. A ako nema balansa badava vam i papir. Ja sam vrlo čvrsto uvjeren da Južni Slaveni (a i ostali Slaveni) danas postoje jedino zato jer POSTOJI jaka Rusija. Dakle uvjeren sam da zbog samog POSTOJANJA Rusije drugim silama ne pada na pamet da antagoniziraju druge Slavene (jer bogati treba negdje instalirati "antiraketne štitove" i "radare" uprene protiv Rusije). Da nema jake Rusije mislite li da bi Njemačka i Italija gledale na Čehe, Poljake, Hrvate i ostale ovako kako ih gledaju danas? Kao vuk ovce! Tako nas gledaju. A kad pregaze Slavene koji su im susjedni na red bi došli SVI ostali. Ako nas ne bi ubijali u koncentracijskim logorima siguran sam da bi to radili polagano (trujući nas svojim prehrambenim i farmaceutskim proizvodima koje uvozimo), ako to već i ne rade danas. I vi, koji sanjate o "međunarodnom pravu", ste u zabludi baš kao i g. Vladislav Sotirović koji pak sanja o "zajedničkim državnim granicama" kao rješenjima za probleme među zavađenim narodima. Trebaju nam ZRELOST, POŠTENJE, MUDROST i SLOGA. Ako toga ima sve se da riješiti. Ako toga nema nikava vas tzv. "demokracija" i biračke kutije ne mogu spasiti od propasti!

Ne znam zašto se pitate o tome "ko može da ujedini Balkance i Slovene"? Ja sam vrlo, vrlo jasno govorio o "rješavanju problema među zavađenim narodima" a ne o nekakvom "ujedinjavanju Balkanaca i Slovena". No ono zašto zapravo reagiram je ovo "Balkance i Slovene". To me jako, jako zagolicalo. Pa nije valjda da mi želite reći da ja, polu-Hrvat-polu-Srbin, nisam Slaven?!? Nije valjda da želite reći da Srbi i Hrvati nisu Slaveni? Ili vas je možda zaboljelo ovo moje pozivanje na Rusiju, garanta fizičke opstojnosti Slavena, dakle i nas Hrvata, Srba, Slovenaca i ostalih bratskih slavenskih naroda koje je posvadila fašistička zapadna banda? E ako je to u pitanju onda mi je vrlo jasno s koje strane puše vaša priča. To je ona drugosrbijanska logika koja se i na ovom forumu infiltrira. Logika onih koji služe zapadnim osvajačima koji su i zavadili ove narode samo da bi nas lakše pojedinačno osvojili. Nisam bio ljubitelj S. Miloševića ali je bio 100% pravu kad je Srbima govorio da su Zapad i Amerika uništili Jugoslaviju te nas posvadili samo da bi nas lakše kolonizirali. Jedino je S. Milošević zaboravio reći što je to 80tih radio u američkoj ambasadi koju je često posjećivao dok je bio srpski bankar. Tko sa đavlom tikve sadi o glavu mu se razbijaju. I Sadam i Milošević su to prekasno saznali.

Poštovani čitaoci i komentatori, kao prvo da vam se zahvalim na čitanju i konstruktivnom komentarisanju teksta. Kao drugo, pokušaću da odgovorim na vaše komentare upućene direktno autoru. Cilj mog teksta, kao što se mislim jasno da videti, je da pokaže i dokaže da i danas kao i u prethodnim povestima međunarodnih odnosa važi nepisano pravilo toljage, tj. formule da "sila Boga ne moli" (to što Bog silu ne voli je njegova privatna stvar obzirom da se od stvaranja sveta ne meša u ovozemaljske poslove - bar po I. Kantu). Princip "međunarodnog prava" je istorijski uveden nakon Vestfalsog mira 1648. g. prema formuli Quius religio eius regio i to prvenstveno da bi velikim evropskim silama garantovao pun suverenitet nad priznatim teritorijama što jednostavno podrazumeva da dotična sila ima pravo "života i smrti" nad svojim sugrađanima i zemljama. Iz novije evropske povesti da navedem samo jedan primer kako u praksi "međunarodno pravo" NE štiti male države i nacije je slučaj Čehoslovačke 1938. g. kada su se u Minhenu četiri velike sile jednostavno dogovorile da raskomadaju Čehoslovačku. Nije slučajno što su baš Česi prošle godine napravili dokumentarac "Ukradeno Kosovo" sa jasnom porukom na samom kraju filma da je slučaj KosMeta nakon 1999. g. potpuno identičan sa slučajem komadanja Čehoslovačke 1938. g. Dakle, nova vremena ali stari principi u međunarodnim odnosima. Što se tiče stvaranja neke nove Jugoslavije i obnavljanja bratstva i jedinstva smatram da bi se u tom slučaju radilo o čistom šarlatanstvu, utopizmu pa i sadomazohizmu bar što se tiče Srba. Što jedan hrvatski emigrant nakon Drugg svetskog rata reče u Argentini: "Koliko još treba da vas pokoljemo pa da vi Srbi konačno shvatite da nam niste braća?".

S autorom ovog teksta se uglavnom može složiti bez uzdržanosti. No, kao u klasičnoj implikaciji, zaključci su tačni, ali u postavkama ima nekih nepreciznosti. Npr. problem graničenja s Rusijom. Jermenija je tražila i dobila vojne garancije od Rusije, i ruski vojnici su npr. raspoređeni duž Jermenskih granica. A Jermenija je okružena: Azerbejdžanom, s kojim je u zamrznutom ratu oko Karabaha; Iranom, s kojim nije u ratu, ali je duž granice zid kao kineski, samo od betona i bodljikave žice, još iz sovjetskih vremena; Turskom, s kojom nije u ratu, ali Turci bi da se onaj pokolj iz 1915 zaboravi, a Jermeni ga ne zaboravljaju, kao ni to da je turska pokrajina Van nekada bila čisto jermenska; i na kraju Gruzijom, s kojom nije u ratu, ali Gruzija jeste u ratu, nazovimo to pravim imenom, s Rusijom, a prijatelj moga neprijatelja itd. dakle Jermenija ne sme baš ni da se sasvim opusti duž te, severne, granice. Sve u svemu, Jermenija nema granicu s Rusijom, okružena je ili neprijateljima, ili primirenim neprijateljima, pa je opet uspostavila čvrstu vojnu saradnju s Rusijom. A i ekonomsku, da ne zaboravimo. Drugo, Čečenija nije ničija zemlja. U sovjetska vremena, sve priznate narodnosti su imale nekakve teritorijalne autonomije, bila je čak i jevrejska republika, i ljudi su imali lične isprave s upisanom teritorijom i narodnom pripadnošću. Putin je sada ove teritorijalno-narodnosne odrednice ukinuo. Autonomija u okviru Rusije je administrativna, donekle i kulturna, ali Rusija više nije tek labavi savez državica i oblasti. S Čečenskim mudžahedinima Rusi ratuju već tristotinak godina, tako da sva ta gužva oko Čečenije manje više obično stanje stvari. Tj, taj sukob je bio od velikog značaja dok je Rusija morala da moli za hleb, nakon dolaska demokratije i slobodnog tržišta. Danas Rusija nikoga ni za šta ne moli. Uostalom veliki deo Čečenaca je u Moskvi, a veliki deo Čečenije su (slovenski) Rusi. Dalke, Čečenija nije ničija zemlja. Čečenija je deo Rusije!

Optimisticna prognoza? Masta coveka koji nikad nije ziveo pod ruskom okupacijom i ne zna sta ona znaci. Jugoslovenski komunisti su takodje idealizovali Sovetski Savez pre drugog svetskog rata. Sad ovu ulogu idola ima Rusija.

Poštovani Svjetska lada, autora teksta su u osnovnoj školi u centralnoj Šumadiji učili da ne laže (iliti po evropski da svesno ne govori neistinu) pa je to jedini razlog zašto nije napisao onako kako vas uče u Lipoj Vašoj u okviru ozvaničene znanstvene laži - Tuđmanologije.